Dizzy Gillespie – Bebop džez
Bebop kao obilježje četrdesetih godina dvadesetog vijeka, novi je džez stil koji stoji upravo nasuprot muzici velikih bendova. Kao što smo ranije istakli, manji sastavi stvaraju veće mogućnosti za solo izvodjače. Bebop karakterišu izrazi nepravilne dužine, čineći tako ovaj muzički izraz drugačijim i zanimljivijim, ali s druge strane, istovremeno i nepodobnim za ples, za razliku od muzike velikih bendova.
Gillespie - otac tipičnog bebop zvuka
Razvoj bebopa u velikoj se mjeri pripisuje trubaču pod imenom Dizzy Gillespie, kao i alt saksofonisti Charlie Parkeru (Dizi Gilespi i Čarli Parker). Ovdje moramo spomenuti 1941godinu kada su neformalno počeli da sviraju zajedno, pored Gilespija i Parkera i kontrabasista Milt Hinton, pijanista Thelonious Monk i Kenny Clarke, bubnjar.
Jedinstveni stilovi Gilespija i Parkera doprinijeli su razvoju tipičnog bebop zvuka. Njihovi eksperimenti sa protivrječnim zvukovima i specifičan oblik melodija, stvorili su novi val kojim je džez potekao. Za razliku od redovnih fraziranja, koje karakteriše velike bendove, Gilespi i Parker često rade neregularne izraze za neparne dužine uz kombinaciju pojedinih swing ritmova. Medjutim, vrlo je malo dokumentovane evidencije o njihovim ranim radovima do 1944 godine.
Trubač iz Južne Karoline Džon "Dizi" Gilespi, takodjer se ostvario i kao tekstopisac, bio je angažovan 1939 godine od strane Cab Calloway orkestra, gde je i razvio stil koji je bio pod velikim uticajem Roy Eldridga (a posebno u njegovoj Pickin' the Cabbage, 1940). Godine 1942 pridružio se Earl Hinesu, gdje je 1943 svirao zajedno sa Čarli Parkerom i pjevačicom Sarah Vaughan; tu je počeo da prikazuje mnogo više svoj lični stil, da širi svoje navike improvizacije novim akordima mijenjajući melodiju na gotovo manični oblik umjetnosti okrenuvši dinamiku muzike u samu suštinu džeza, a na račun intimnosti (ponekad zamenjuje ranije ritmove prizvukom melodrame i euforije). Gilespijevu A Night In Tunisia, pjesmu nastalu 1942 kao Interlude, prvi je put izvela Sarah Vaughan, da bi pjesma kasnije postala planetarno popularna.
Godine 1944, Dizi Gilespi kvintet, koji čine Max Roach na bubnjevima, Oscar Pettiford na basu, a kasnije i Charlie Parker, počinju nastupati u Njujorku, u "Onyx Club"-u. To je bio prvi put da je riječ "Bebop" upotrijebljena za promociju benda.
Gilespi je prvi pravi i veliki snimak napravio u januaru 1945 godine, i to u sekstetu baziranom na klaviru, gdje je Trummy Young svirao trombon, Pettiford bas i Don Byas tenor umjesto Parkera. Ovim je snimkom Gilespi pokazao svu spretnost u primjeni specijalno komponovane muzike gdje je vješto kombinovao novi bebop zvuk sa klasičnim swingom.
Još jedan sekstet, u kojem se nalazi i Dexter Gordon, kao i pijanista Frank Paparelli snimio je Blue 'n' Boogie februara 1945. Nova je estetika u potpunosti implementirana u nove pjesme, uglavnom komponovane od strane Gilespija, a snimao ih je All Stars. Godine 1945 Gilespi formira svoj bend, koji je trajao do 1950. Hitove poput Things to Come (juni 1946) aranžirao je Gil Fuller.
Gilespi bend bio je i pionir Kubanskog bopa, novog žanra nastalog vjenčanjem izmedju kubanskih ritmova i bebopa. Gilespijeva povezanost sa kubanskim Congo sviračem Chano Pozom rezultirala je pjesmom George Russell-a Cubana Be Cubana Bop (decembar 1947), što je vjerovatno prva snimljena modalna improvizacija. Gilespijeva ritam sekcija 1947sastojala se od sljedećih članova: John Lewis, Milt Jackson, Kenny Clarke i Ray Brown, koji će uskoro formirati Modern Jazz Quartet.
Gilespi je sa svojim kvartetom napravio prilično zapaženu karijeru, da bi se docnije okrenuo više ka tzv. Third stream muzici, koja se pojavljuje 1957 godine. Radi se o sintezi klasične muzike i džeza, a improvizacija, kao ključni element džeza, koja je daleko rjedja u klasičnoj muzici, sada postaje vitalna komponenta Third stream pravca. Ovo je donekle bio logičan slijed stvari kada je Gilespi u pitanju, a nakon što je splasnuo onaj prvobitni val oduševljenja bebopom.
Kasnije Gilespi saradjuje sa argentinskim pijanistom pod imenom Boris "Lalo" Schifrin, koji je za njega komponovao Gillespiana Suite (novembar 1960) i The New Continent (1962), dok je pjesma Perception, iz maja 1961 godine komponovana od strane tromboniste James "J.J." Johnsona.
U svom muzičkom opusu Gilespi je svirao sa velikanima kao što su Ella Fitzgerald, Duke Ellington, Lionel Hampton, Earl Hines, Billie Holliday i dr.
Sjajni trubač, koji je obilježio bebop džez period rodjen je 21. oktobra 1917 godine (Cheraw, South Carolina), a umro 6. januara 1993 godine (Englewood, New Jersey). Talenat koji je danas i uzor i inspiracija brojnim džezerima.
Нема коментара:
Постави коментар