Moram priznati da je bilo teško napisati tekst o umjetniku koji je više od 50 godina prisutan na svjetskoj muzičkoj sceni i koji je doživio toliko stilskih preobražaja. Pri pisanju nečije biografije potrebno je izbaciti sve suvišne ili manje bitne informacije kojih je kod ovog muzičara bilo malo, stoga je i samo pisanje teksta predstavljalo pravi izazov za mene. Filozofski tekstovi, avantgardna muzika, atraktivni scenski nastupi, kontroverzan stil oblačenja i još mnogo toga čini ovog čoveka umetnikom i genijem, muzičarem koji je konstatno pomerao granice u svojoj profesiji. Spajao je nespojivo i istupao iz šablona muzičkih žanrova.
Jednom davno je izjavio da ima odvratnu potrebu da bude nešto više od čovjeka. Da bude superčovjek. Dok je to u svijetu zabave zaista i postao, u domenu svog privatnog života uspeo je da sačuva intimu i stabilnu porodicu. Iza njegovih očiju različitih boja, ipak se krije običan čovjek sa neobičnim talentom i potrebom da uvek bude drugačiji, ne kopirajući ni sebe, ni druge.
Svoj muzički ukus je počeo da gradi sa devet godina, slušajući Fets Domina (Fats Domino), Čak Berija (Chuck Berry), Litl Ričarda (Little Richard), Čarls Mingusa (Charles Mingus), Džon Koltrejna (John Coltrane)... 1959. je dobio od majke saksofon i tada je počeo da se bavi muzikom. 1962. je osnovao svoj prvi bend Konrads, a pored njega je svirao u bluz grupama poput King Biz (The King Bees), Meniš Bojs (The Manish Boys), Lour Frd (The Lower Third) i Rajot Skvod (The Riot Squad). Sredinom 60ih je u ovim bendovima nastupao pod imenom Dejvi Džouns (Davy ili Davie Jones), a ’66. , da ga ne bi mešali sa istoimenim članom grupe Monkiz (The Monkeys) menja ime u Dejvid Bouvi. Sa gore pomenutim grupama je izdao nekoliko neuspešnih singlova, a 1967. izdaje svoj prvi album pod imenom „David Bowie“. Album nije postigao uspeh i Dejvid odlazi na studije mimike.
„The Rise and Fall of Ziggy Stardust and Spiders from Mars“ naziv je Bovijevog konceptualnog albuma iz 1972. na koji kritičari gledaju kao na remek-delo. Zigi Stardast, kako je sebe Bouvi tih godina zvao, je Marsovac koji je došao na planetu Zemlju da spasi čovečanstvo od banalnosti, znajući da Zemlju čeka propast za pet godina. Zigi je pritom seksualno promiskuitetna rok zvezda i konzument droga. On propoveda o miru i ljubavi, ali ga ubijaju njegovi obožavaoci. Osoba koja je inspirisala Bouvija za Zigijev lik je bio Vins Tejlor (Taylor), rok muzičar popularan krajem 50ih godina. Album je stilski bio čist glam rok, nastao pod uticajem muzike grupa Hu (The Who), Bič Bojs (Beach Boys), Velvet Andergraund (Velvet Underground), Ti Reks (T Rex)...
Album počinje uvodnom pesmom „Five Years“ koja priča o misiji Zigi Stardasta, glavnog junaka ovog muzičkog dela. „Moonage Daydream“ opisuje nastanak Marsovca kombinovanjem religije, romanse, seksualne slobode, buntovništva i strasti. U pesmi „Starman“, Zigi putem radia šalje poruku zemaljskoj omladini. Za „Lady Stardust“ se predpostavlja da je upućena Marku Bolanu (Marc Bolan), pevaču Ti Reksa kao pioniru glam pokreta. „Star“ opisuje lepotu života rok zvezde. „Zigi Stardust“ je priča o istoimenom liku. „Suffragette City“ sadrži frazu „Wham bam thank you ma’am!” koju je Dejvid nadalje često koristio na svojim nastupima. Priča o Zigiju konačno se završava pesmom “Rock’n’Roll Suicide” koja opisuje propast muziče zvezde i njenu smrt. Album sadrži dramski splet do tada neviđen na muzičkoj sceni i zbog toga se ovo izdanje smatra avantgardnim delom. „Pauci sa Marsa“ („Spiders from Mars“) je ime Bouvijevog pratećeg benda koji su činili Mik Ronson, Trevor Bolder, Mik Vudmansi (Mick Woodmansey), Rik Vejkmen i Dejna Gilespi (Dana Gillespie). Album je propraćen turnejom na kojoj se Dejvid predstavljao kao Zigi i nosio frizuru u obliku crvenog plamena. Ovom pločom Dejvid Bouvi je postao internacionalna zvezda i počeo da sarađuje sa drugim bendovima.
Seks, droga, rokenrol i ZigiSarađivao je sa svim velikim imenima, od Lenona (John Lennon) do nekadašnjih članova benda Nirvana. Ne postoji žanr u kom se nije oprobao, od glem roka (glam rock), elektronike, popa, rokenrola do džeza, koji ga je uveo u muzičke vode. Nijedna figura pop kulture nije toliko dugo trajala, a uspevala da ostane zagonetka. Bio je i ostao trendseter u najrazličitijim oblastima sveta zabave, preuzimajući rizike i boreći se sa kritikom još od kraja 60-ih godina. Uz ime Elvisa Prislija (Elvis Presley) stoji epitet kralja roka, dok se Majkl Džekson (Michael Jackson) naziva kraljem popa. Pa, ipak, najznačajniji muzički kritičari, novinari Rolling Stones, NME i Q magazina opisuju Bouvija kao "boga i batinu", jer je u svakom trenutku bio na vrhu muzičke scene, ostavljajući fanove i kritičare gladnim za još skandaloznih izjava, još svetlucavih kostima, još transformacija. Danas, nakon 27 studijskih albuma, najveća pobeda gospodina Bouvija je to što, za razliku od većine svojih kolega, nije postao kliše, niti parodija samog sebe.
Karijeru je započeo u rodnom Londonu, davne 1966. godine. Nakon albuma David Bowie iz 1969. godine i The Man Who Sold the World, Bouvi izdaje konceptualni album o svom alter egu Zigiju Stardastu (Ziggy Stardust). Biće to jedno od najintrigantnijih i muzički najkompletnijih izdanja u istoriji pop kulture. Te 1972. godine, glem rok scena dobija svoju figuru-vodilju, u vidu mršavog mladića sa različitim bojama očiju, koji provocira svojom seksualnošću i prisustvom, ne odvajajući se od platformi sa šljokicama.
Muzička vrteška
Osamdesetih Bouvi nastavlja da niže uspehe, a pop himne China Girl i Let's Dance od superzvezde stvorili su megazvjezdu. U to vreme, glumi i u dva filma Labyrinth i Absolute Beginners, za koje je komponovao muziku. Iako je važio za umetnika sa kojim je bilo lako sarađivati, bolje se izražavao kao solista, te je sredinom 90-ih zavladao elektronskom scenom i solo izvođenjima, u kojima je imao pomoć Dejv Grola (Dave Grohl), Pet Shop Boys-a i drugih. U novom milenijumu pokazao je svoju zrelu, odraslu dimenziju u kojoj je preispitivao poglede na život, smrt, vjeru, ali i ljubav.
Osamdesetih Bouvi nastavlja da niže uspehe, a pop himne China Girl i Let's Dance od superzvezde stvorili su megazvjezdu. U to vreme, glumi i u dva filma Labyrinth i Absolute Beginners, za koje je komponovao muziku. Iako je važio za umetnika sa kojim je bilo lako sarađivati, bolje se izražavao kao solista, te je sredinom 90-ih zavladao elektronskom scenom i solo izvođenjima, u kojima je imao pomoć Dejv Grola (Dave Grohl), Pet Shop Boys-a i drugih. U novom milenijumu pokazao je svoju zrelu, odraslu dimenziju u kojoj je preispitivao poglede na život, smrt, vjeru, ali i ljubav.
Godine 2004. Bouvi preživljava srčani udar, što je rezultiralo njegovom medijskom tišinom koju je prekidao kako bi učestvovao na dobrotvornim koncertima, dajući izjave samo odabranima. Tokom karijere podržao je mnoge kolege, poput Nine Inch Nails i bendaThe Pixies, za koje smatra da su najznačajnija tvorevina 80-ih. Potpuno iskreno je govorio o svojim albumima iz perspektive zrelog, odraslog čoveka. Na pitanje o tome šta misli o obradama njegovih pesama od strane mladih izvodača, ističe da su neki od njih uspeli da ih pretoče u daleko kvalitetnije numere od originala.
Bludni sin
Orgije, sintetičke droge, večita nagađanja o tome da li je biseksualac ili homoseksualac, obilježili su Bouvijev uspeh koliko i akordi njegovih najpoznatijih numera. Pisalo se o njegovoj strasnoj vezi sa Igi Popom (Iggy Pop) i zajedničkim danima u Berlinu koje su provodili stvarajući muziku i vodeći ljubav. Nagađalo se da su im društvo često pravili: Mik Džeger (Mick Jagger), Brajan Ino (Brian Eno), Lu Rid (Lou Reed), Marijen Fejtful (Marianne Faithfull) i Anite Palenberg (Anita Pallenberg). Bovijeva kontroverznost nije se završavala na sceni ili u izboru partnera. Neke od njegovih legendarnih i podjednako omraženih izjava bila je ona da je Hitler bio prva pop zvezda, i one u kojima je ismevao šizofreniju, od koje je bolovao njegov stariji brat. Intrigantnost Bouvijeve ličnosti bila je toliko jaka, da je poslužila kao inspiracija za film Velvet Goldmine iz 1998. godine.
Orgije, sintetičke droge, večita nagađanja o tome da li je biseksualac ili homoseksualac, obilježili su Bouvijev uspeh koliko i akordi njegovih najpoznatijih numera. Pisalo se o njegovoj strasnoj vezi sa Igi Popom (Iggy Pop) i zajedničkim danima u Berlinu koje su provodili stvarajući muziku i vodeći ljubav. Nagađalo se da su im društvo često pravili: Mik Džeger (Mick Jagger), Brajan Ino (Brian Eno), Lu Rid (Lou Reed), Marijen Fejtful (Marianne Faithfull) i Anite Palenberg (Anita Pallenberg). Bovijeva kontroverznost nije se završavala na sceni ili u izboru partnera. Neke od njegovih legendarnih i podjednako omraženih izjava bila je ona da je Hitler bio prva pop zvezda, i one u kojima je ismevao šizofreniju, od koje je bolovao njegov stariji brat. Intrigantnost Bouvijeve ličnosti bila je toliko jaka, da je poslužila kao inspiracija za film Velvet Goldmine iz 1998. godine.
Upravo zbog toga je i njegov prvi brak sa Endži Bouvi (Angie Bowie) bio na meti tabloida. Uveliko se pisalo o Bouvijevim aferama sa muškarcima, ali i drugim ženama. Iako je zvanično brak trajao gotovo 10 godina, Bouvi i Endži su živeli zasebne živote, a spajao ih je sin, Dankan Džouns (Duncan Jones), rođen1971. godine, koji je danas poznati režiser. Kada je 1992. godine Bouvi sreo somalijsku lepoticu Iman, započeo je novi život. Ovaj super-par retko se pojavljuje u javnosti, uživajući u nekoj vrsti intime koju im pruža Menhetn. Iako je napisao pesmu I'm Affraid of Americans, danas sebe naziva Njujorčaninom, a za svoj 66. rođendan publici je poklonio najavu, a zatim i album The Next Day, koji je sniman u tajnosti. Počelo je još jedno poglavlje Bouvimanije. Jedino pravilo koje možemo primeniti na Bouvijevu karijeru jeste da je predviđanje njegovog sledećeg poteza uzaludan posao. Čak i kada to prihvatite, uspeće da vas šokira.
Нема коментара:
Постави коментар